Savršćak predstavio najveći poligon zabave u regiji

U ime turba i sekvence i zaštitnog kaveza, gas!

Kada se petu godinu zaredom, u drugoj polovici studenog, iz kreveta dižeš u 6 ujutro, kako bi cijeli dan stajao i hodao po blatu (pa tu i tamo pao u njega) na temperaturama vrlo blizu nule, s ruksakom na leđima s točno dva sendviča, dva Monster Energy napitka, nečime za ‘zasladiti se’, rukavicama, maramicama i opremom za snimanje; kada žmirečki znaš put do staze, ali svejedno na ključnom raskrižju produžiš ravno, umjesto da skreneš desno, pa voziš reli prije samog relija do „svojeg parkirnog mjesta“ kako ne bi zakasnio na početak; kada imaš „svoje parkirno mjesto“ na livadi pored drveta blizu betonskog mostića na kojem se ove godine po prvi puta nije moglo proći jer ga je zagrađivala metalna ograda; kada prelaziš potok preko improviziranog drvenog prijelaza s opremom od nekoliko desetaka tisuća kuna u ruci (govorim u ime kolege fotografa) i ne razmišljaš o posljedicama; kada znaš svaki dobar i loš dio staze (makar se konfiguracija mijenja iz godine u godinu) te svaku prečicu pa ne samo da znaš na kojem mjestu ćeš se u kojem trenutku nalaziti, već pronalaziš svoje tragove od prošlog puta; kada odlaziš do boksa po fluorescentni prsluk te daješ 100 kuna kaucije makar imaš gotovo jednak takav u torbi i pritom se ne ljutiš jer je to Santa Domenica; kada odlaziš do sada već legendarnog „skoka“ i bivaš razočaran jer je ublažen te Butorac nema šansu za ponoviti vratolomiju od prošle godine; kada ocjenjuješ je li Šebalj nadmašio okićeni bor s Elan Ingemar Stenmarkicama i na kraju kreneš istraživati koliko jedan par dođe na amazonu; kada na startnoj listi vidiš troznamenkasti broj postava; kada to uključuje nekoliko R5-ica i Fiestu WRC; kada se sjetiš da ostali reliji u domaćem prvenstvu zajedno jedva skupe toliki broj natjecatelja; kada kupiš novu kamericu s ‘fisheye’ lećom i na trećem brzincu ti je Beppo pri doskoku pregazi; kada shvatiš da je potpuno uništena, no nadaš se da je snimka spašena; kada kasnije saznaš da je i microSD kartica otišla u nepovrat, ali i dalje ne zamjeraš RSSD-u; kada se u pauzama smrzavaš jer je vani 6 stupnjeva, no zbog konstantnog puhanja vjetra ‘real feel’ je -16; kada se vidno ‘zagrijana’ ekipa Slovenaca pored tebe natječe u što boljem zapikavanju mobitela u blato; kada ta ista ekipa samo nekoliko minuta kasnije u prolasku Impreze bude zalivena blatnjavom vodom do glave; kada Beppo pobijedi četvrti put zaredom, ovog puta u posljednjem brzincu sa svega 0,9 s prednosti; kada se diviš zavidnoj uređenosti staze; kada se diviš zavidnom broju ljudi koji rade isto što i ti; kada pored tebe stoji dvoje ljudi za koje cijeli posljednji brzinac misliš da bulje u tebe, da bi na kraju jedno od njih sreo nekoliko dana kasnije u gradu sa psom vodičem; kada ti osjećaji toliko navru da ti se skoro srce raspukne; kada su atmosfera i zvučna kulisa toliko jake da si i slabovidni i slijepi ljudi mogu zamisliti svu ljepotu ovog predivnog događaja; kada ti Santa Claus svake godine mjesec dana urani s poklonom Santa Domenica, a to tek shvatiš tijekom pisanja ovog teksta; kada si zahvalan što si dio ove brojkom male, ali duhom enormne ‘obitelji’, onda je jedino objašnjenje da si lud ili zaljubljen, a ja sam uistinu ludo zaljubljen u Rally Show Santa Domenica.

Napisao: Bernard Beneš                              Fotografirao: Ivan Klindić

Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedInPin on PinterestEmail this to someonePrint this page

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Facebook